Javnost ili djl?

Odnos Islamske zajednice prema javnosti predstavlja ozbiljno pitanje. Možda jedno od najozbiljnijih. Jer, radi se zapravo o tome da ni danas, petnaest godina poslije pada komunizma i promjene društvenog položaja Islamske zajednice, u njenom radu i djelovanju ne postoji institucionalizirana javnost. A bez konstituirane javnosti nije moguće govoriti o bilo kakvom odgovornom društvenom i političkom životu, pa, prema tome, ni o javnom djelovanju Islamske zajednice.

Najjednostavnije, ustanova javnosti je jedina krajnja instanca kontrole i kritike onih koji se bave poslovima od zajedničkog interesa pripadnika jedne zajednice. Naravno, javnost je, treba li naglašavati? – više od javnog mijenja. Pojam javnosti ima dvostruko značenje: s jedne strane, ono koje je suprotno tajnom i odnosi se na ono što je vidljivo, pristupačno drugim ljudima i, s druge strane, ono koje podrazumijeva fizički i konceptualni prostor uređen kroz ustanove i suprotno je pojmu privatnog kao sferi diskrecionog odlučivanja pojedinaca.

U svojoj najranijoj upotrebi pojam javnosti podrazumijevao je opće društveno dobro. To značenje dolazi iz starogrčkog razumijevanja politike i rimskog prava. Riječ je o značenju koje je sadržano u korjenu latinske riječi res publica. Javna stvar je opće dobro, koje je dostupno svima. U razdoblju moderne političke povijesti pojam javnosti poprima dodatno značenje. Javnost sada podrazumijeva ono što je objavljeno, otvoreno za širu društvenu pažnju. Ovo značenje sadržano je u korjenu njemačke riječi die Öffentlichkeit. U najkraćem, javnost predstavlja veliku epistemološku, etičku i političku tekovinu prosvjetiteljstva: sud koji je kritički preispitan od strane mnogo ljudi ispravniji je nego sud pojedinca ili nekolicine.

Korektivna funkcija javnosti u predstavničkom, reprezentativnom i birokratskom vođenju poslova od zajedničkog, općeg i javnog interesa danas se smatra neupitnom političkom i civilizacijskom tekovinom. Kao takva ona predstavlja pravo i dužnost, izraz slobode i samosvijesti, formu i sadržaj odgovornih, slobodnih i pluralističkih odnosa i interakcija između građana, društva, pripadnika neke zajednice, na jednoj strani, i predstavnika u državi, zajednici, na drugoj strani.

Javnost je politička kategorija u najboljem smislu te riječi. Ona podrazumijeva zrelu svijest o općem dobru, zajedničkim poslovima i interesima. Grčko iskustvo političkog života razvijano je u sudjelovanju slobodnih građana u raspravama koje su se vodile na trgovima. Oni koji nisu sudjelovali u javnom političkom životu za stare Grke bijahu idiotes.

Javnost čini nekoliko komponenata: publika koja sudjeluje u životu zajednice, aktivnosti koje ta publika prakticira, sredstva odnosno javni prostor koji se koristi, teme i institucionalizirane procedure javnih rasprava. Ukoliko pogledamo prilike u Islamskoj zajednici, lahko možemo zaključiti da je, u pogledu elemenata koji čine javnost, situacija više nego oskudna. Koliko muslimana sudjeluje u rapravama o značajnijim pitanjima i poslovima Islamske zajednice? U čemu se sastoji javni život pripadnika Islamske zajednice? Koji je to javni prostor i koja su to sredstva i mediji koji se u tu svrhu mogu koristiti? Može li se neko sjetiti nekog pitanja iz života i rada Islamske zajednice, u posljednjih pet-šest godina, koje je bilo tema šire javne rasprave? Da li je Islamska zajednica o bilo kojem pitanju u posljednjih pet-šest godina provela širu anketu ili neko drugo istraživanje javnog mišljenja? Postoje li neka pravila koja osiguravaju proceduru za djelotvoran dijalog o nekom poslu u Islamskoj zajednici? Na koji način je muslimanska javnost uključena u raspravu oko pitanja kao što su organizacija hadždža, kurbana, zekata, izgradnje ili obnove neke džamije itd.?
Svi mediji u Islamskoj zajednice, a nema ih puno, predstavljaju službena glasila Islamske zajednice i kroz njih se, po logici stvari, ne može graditi i izražavati javnost. Alternativni mediji s islamskim predznakom ili orjentacijom prema službenoj Islamskoj zajednici pokazuju različito motiviranu indiferentnost. Oni drugi su ili suzdržani ili Islamsku zajednicu prate samo u njenom djelovanju koje ima značaj za najširu, političku javnost.

Naš odnos prema javnosti predstavlja provincijalni mentaliet i totalitarnu svijest. Tako je svaka kritika neprijateljstvo. Ono što se misli o nama to se misli o Islamskoj zajednici. Mi – to je Islamska zajednica. Javno iznošenje kritičkog mišljenja rušilački je čin. Jedinstvo je magična i čarobna fraza s kojom se branimo od pogibeljnih opasnosti pluralizma, kritike. Objektivno mišljenje je samo ono o samome sebi. A konstituiranje javnosti u radu i djelovanju Islamske zajednice ozbiljan je i složen posao koji pretpostavlja mnogo stvari: svijest o općem dobru zajedničkim interesima, slobodne pojedince, društvenu zrelost pripadnika Zajednice, drugačije obrasce islamskog obrazovanja, zakonsko, finansijsko i institucionalno uređenje javnog prostora. Bez konstituirane javnosti u Islamskoj zajednici nema zajednice. Jer, u tom slučaju, bez konstituirane javnosti, ona je, kolokvijalno rečeno, djl (društvo jednog lica).

Autor: Dr. Dževad Hodžić
Knjiga: Kuda ide islamska zajednica? (2005) str. 119-123

Advertisements

Revizija? Nein, Danke!

Sabor Islamske Zajednice Bošnjaka u Njemačkoj (IZBNJ) izabrao je novog muftiju, novog predsjednika, novog zamjenika predsjednika, novog sekretara, novog blagajnika, nove članove mešihata i tri nova revizora. Pažljiva publika je odmah opazila da je u prvoj rečenici jedna greška (lapsus calami). Nisu izabrana tri revizora mada bi po procjeni iz prošlosti bilo posla za trojicu. Sada mislite da je izabran samo jedan revizor, ali ste opet na krivom putu. Revizori očigledno nisu potrebni u IZBNJ pa zato nisu ni izabrani u ovim izborima.

Dok u Njemačkoj skoro svako udruženje, pa tako i uzgajivači golubova imaju revizore, koji kontrolišu kase i financijske tokove te obavještavaju svoje članove, to u IZBNJ kao udruženju od preko 60 džemata izgleda nije toliko bitno. Bit će intresantno kada i ako ikada IZBNJ objavi dugoočekivani, od advokata provjereni, od sabora usvojeni, javnosti ne objavljeni, novi statut pa da vidimo da li su se u njemu revizori sakrili. To bi značilo da su revizori radi reda (pro forma) u statutu predviđeni ali da se njihov izbor u ovim silnim izbornim krugovima prosto zaboravio. Do objavljivanja statuta IZBNJ i izbora kompetentnih revizora nam preostaje da poslušamo naše stare i nove vođe na tu temu.

Kako nam reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić nedavno na hutbi u Njemačkoj poruči, ne treba se okretati nazad i gledati u prošlost, jer ni oči nam ne stoje straga već sprijeda. Novoizabrani predsjednik mešihata IZBNJ, Dr. Nedim Makarević je u svom obraćanju također izjavio da se ne želi zamarati s prošlošću. Doduše i prvi i drugi žele da se iz prošlih grešaka uzme pouka ali bez vračanja u prošlost, što ukazuje na to da su usaglasili svoje iracionalne stavove o metodama učenja iz prošlosti IZBNJ. Izgleda da bi od stalnog okretanja u nazad ili u prošlost nekoga mogao zaboliti vrat od okretanja a nekoga i glava od učenja.

Evo mi Bošnjaci na ovaj način učimo iz prošlosti pa nam to površno učenje deset puta došlo glave. Ili smo loši učenici ili metode naših učitelja ne valjaju pet para. A svaki dobar pedagog, učitelj, muallim bi trebao da zna da je refleksija važan dio učenja i shvatanja prošlih lekcija. Da bi se prošle lekcije potpuno shvatile treba ih redovno iz što više perspektiva preispitati i prosvijetliti. Ali kako smo vidjeli, revizorsko preispitivanje i prosvijetljivanje niti je bilo u prošlosti predviđeno niti je danas poželjno, tako da su stare/nove financijske anomalije u IZBNJ već programirane.

Rijaset: Izabrano novo rukovodstvo IZBNJ
Rijaset: Hutba reisu-l-uleme – Sindelfingen (Njemačka) – 03.06.2011

Vodu vaziti, šerbe piti

Ako Islamska Zajednica Bošnjaka u Njemačkoj (IZBNJ) nastavi i dalje raditi kao do sada, onda će biti bolje i jeftinije da se ugasi. Inicijativa za promjene je prošle godine objavila knjigu Zašto nema pravde i istine u radu IZBNJ pa smo dobili dojam kako su se stvari odvijale iza zavjese. Tako su u knjizi nabrojana krivična djela kao na primjer falsificiranje dokumenata, obmane, pronevjera novca te utaja poreza, koja su zajednicu oštetila materijalno i nematerijalno. Materijalno je riječ o manjku od nekoliko stotina hiljada EUR a nematerijalno je trajno izgubljeno povjerenje u neke Imame. Njemačka izreka Wasser predigen, Wein trinken ukazuje na dvoličnost osobe, koja jedno propovijeda a drugo radi. Koji Imami su vodu vazili a šerbe pili ocjenite sami. A da se šerbe često i iz velikih bokala pilo, pokazuju kapi koje su kapale i procurile u javnost.

Novoizabrani predsjednik IZBNJ je u svom obraćanju biračkom tijelu pred izbore dao i obećanje da će se boriti za bolji financijski status Imama i popraviti njihove socijalne slike. To je moralo u ušima prisutnih Imama zvučati kao lijepa ilahija i kasida pa su ga izabrali za novog predsjednika. A obećano se mora ispoštovati. Obećao je i da će rad biti standardizovan i transparentan, tako da možemo uskoro očekivati imovinske kartone Imama u IZBNJ sa popisom prihoda, imovine i razhoda te subvencije koje će dobiti. Samo se postavlja pitanje odakle sve to financirati. Naravno za to će se pobrinuti saburli i merhametli džematlija koji će se sažaliti na bijedu koja vlada u IZBNJ pa će pasti i po koja mahsuz sergija. A tu su i najavljeni novi financijski temelji zajednice, koji će se graditi na dobiti od raznih projekata u IZBNJ kao na primjer umra, hadž, dženaze-fond, knjige, trgovina našim proizvodima…

Kako može biti da se ovdje kurbani i zekat više ne spominju? Možda je procjenjeno da ti projekti nisu više dovoljno rentabilni i prioritetni kao što su nekad bili. Vremena se mijenjaju pa tako i oblasti poslovanja. Jedno je medžutim sigurno: Biće opet projekata i novca za šerbeta a fajrunt nije na vidiku.

Knjiga: Zašto nema pravde i istine u radu IZBNJ
Rijaset: Izabrano novo rukovodstvo IZ Bošnjaka u Njemačkoj